Promena Prezimena Udajom: Lični Izbor ili Tradicija?

Cveta Blog 2025-11-27

Sveobuhvatna analiza razloga, značaja i implikacija promene prezimena prilikom udaje. Istražite lične izbore, tradiciju i društvene norme.

Promena Prezimena Udajom: Lični Izbor, Tradicija ili Društveni Pritisak?

Pitanje da li promeniti, zadržati ili dodati prezime prilikom udaje jedno je od najličnijih i najosećajnijih pitanja sa kojima se suočavaju parovi koji ulaze u brak. Ova tema, naizgled jednostavna, otvara brojna pitanja o identitetu, tradiciji, ravnopravnosti, ljubavi i kompromisu. Kroz analizu različitih stavova, možemo bolje razumeti šta ta odluka zaista znači u savremenom društvu.

Istorijski koreni i tradicija

Tradicija da žena uzima muževljevo prezime ima dublje istorijske korene. Ranije je brak često podrazumevao da žena doslovno "odlazi" iz očeve kuće u muževljevu, postajući deo njegove porodice. Uzimanje prezimena bilo je simbol tog prelaska i pripadnosti novoj porodičnoj jedinici. Kako je jedan sagovornik primetio, "u braku treba da se isto prezivate", što odražava ovaj tradicionalni pogled na brak kao spajanje dvoje ljudi u jednu celinu pod zajedničkim imenom.

Međutim, društvo se dramatično promenilo. Žene su danas ekonomski nezavisnije, obrazovanije i imaju drugačiju ulogu nego što je to bio slučaj pre samo nekoliko decenija. Kao što je neko istakao, "ranije je bilo normalno da žene sede kod kuće, čuvaju decu i ćute, a muževi da ih izdržavaju". Danas su te uloge mnogo fluidnije, pa se i tradicija uzimanja prezimena dovodi u pitanje.

Osećaj identiteta i ličnog nasleđa

Za mnoge žene, prezime je mnogo više od formalnosti; to je deo njihovog identiteta. Prezime sa kojim ste rođeni nosi istoriju vaše porodice i predstavlja deo vas samih. Kao što je jedna učesnica diskusije rekała: "prezime sa kojim sam se rodila je deo mog identiteta i obeležava na neki način moj pređašnji život". Osećaj gubitka tog identiteta može biti jedan od najsnažnijih razloga za zadržavanje devojačkog prezimena.

Posebno je to izraženo kod žena koje su jedinice ili koje potiču iz porodica gde će se njihovo prezime "ugasiti" ako ga ne prenesu dalje. "Ja sam jedinica i želim da ostavim svoje prezime jer moj otac kada umre niko više neće nositi naše prezime", objasnila je jedna sagovornica. Ovaj motiv proizilazi iz želje da se očuva porodično nasleđe i da se poštedi osećaj gubitka koji može pratiti nestanak prezimena.

Pravičnost i simbolika u savremenom braku

U današnje vreme, sve više parova brak posmatra kao ravnopravno partnerstvo. U tom kontekstu, automatsko uzimanje muževljevog prezimena može delovati kao relikt patrijarhalnijih vremena. Zašto je očekivano da žena napusti svoje prezime, a muškarac ne? Ovo pitanje postavljaju mnoge žene koje smatraju da bi brak trebalo da bude zajednica dvoje ravnopravnih pojedinaca.

Kao što je neko primetio: "U redu, pa zašto onda on ne uzme tvoje prezime ako je to zajednica dvoje ljudi?". Ova logika vodi ka razmišljanju da ako je brak zaista ravnopravan, onda bi i odluka o prezimenu trebalo da bude rezultat dogovora, a ne slepog poštovanja tradicije. Neki parovi čak razmatraju mogućnost da oboje dodaju prezime drugog svom, stvarajući tako novo, zajedničko porodično ime koje simbolizuje njihovu zajednicu.

Praktični aspekti: dokumenta, karijera i svakodnevni život

Osim emotivne i simboličke strane, promena prezimena nosi sa sobom i niz praktičnih izazova. Promena lične karte, pasoša, vozačke dozvole, bankovnih računa, diploma i drugih dokumentata može biti vremenski i finansijski zahtevan proces. Za žene koje su izgradile karijeru pod svojim devojačkim prezimenom, promena može dovesti do zabune i profesionalnih poteškoća.

Kao što je jedna učesnica istakla u vezi sa poznatim doktorkama: "kad god je išla na neki stručni skup... imala je problema u smislu da 'ja sam pisala taj stručni rad pre 10 godina, ali sam se prezivala tako i tako'". Ovakva profesionalna prepoznatljivost je važan razlog za zadržavanje prezimena, posebno za žene koje su postigle uspeh u svojoj oblasti.

S druge strane, neki ističu praktičnost istog prezimena za celu porodicu, posebno kada su u pitanju administrativne stvari vezane za decu, putovanja ili nasleđivanje. "Ljudi u braku teže da sve dele, pa zašto onda ne bi delili i to prezime?", upitala je jedna sagovornica.

Kompromis kao rešenje: dodavanje prezimena

Jedno od najpopularnijih rešenja u savremenom društvu je dodavanje muževljevog prezimena svom. Ovo rešenje omogućava ženi da zadrži deo svog identiteta i porodičnog nasleđa, dok istovremeno prihvata simboliku bračne zajednice. "Ja ću zadržati svoje prezime i dodati suprugovo. Razlog je jednostavan: ja sam jedinica", objasnila je jedna buduća mlada.

Međutim, ova opcija takođe ima svoje nedostatke. Kao što je neko primetio, "zamislite da se zovete npr. Aleksandra Radovanović Dimitrijević". Dugo i komplikovano prezime može otežati svakodnevne administrativne poslove, od potpisivanja do popunjavanja formulara. Takođe, postavlja se pitanje šta će deca nositi ako oba roditelja imaju dva prezimena - da li će onda deca imati četiri prezimena?

Odnos sa partnerom: ljubav, poštovanje i ultimatumi

U srcu ove odluke često leži odnos između partnera. Kako jedna učesnica diskusije kaže: "naravno da ta pravna formalnost nije izraz ljubavi". Ipak, za mnoge, spremnost na promenu prezimena može biti znak posvećenosti i želje da se uđe u novi život potpuno.

Problem nastaje kada partneri imaju različita osećanja po ovom pitanju. Neki muškarci smatraju da je "van pameti" da žena ne uzme njihovo prezime, dok drugi smatraju da je to isključivo lična odluka žene. Kada jedan partner postavi ultimatum - "ili uzmeš moje prezime ili nema braka" - to može ukazivati na dublje probleme u vezi, kao što je nedostatak poštovanja prema ženinom identitetu i donošenju odluka.

Kao što je jedna učesnica rekla: "O kakvoj ljubavi pričamo ako me moj partner uslovljava da uzmem samo njegovo prezime? Tu ne vidim ljubav, jer ljubav nije ucenjivanje". S druge strane, neki smatraju da je spremnost na kompromis ključna za funkcionalan brak i da se u svemu treba naći srednji put.

Zakonska regulativa i mogućnosti izbora

Važno je napomenuti da zakon u Srbiji, prema Pravilniku 5 i 10 koji se spominje u diskusiji, daje pravo izbora oba supružnika. Prema porodičnom zakonu, svaki od supružnika može:

  • Zadržati svoje prezime
  • Uzeti prezime drugog supružnika
  • Zadržati svoje prezime i dodati suprugovo
  • Uzeti suprugovo prezime i dodati svoje
Ova fleksibilnost omogućava parovima da pronađu rešenje koje najbolje odgovara njihovim potrebama i vrednostima.

Lična odluka u društvenom kontekstu

Na kraju, odluka o prezimenu je izuzetno lična. Ona zavisi od niza faktora: odnosa sa roditeljima, osećaja ličnog identiteta, odnosa sa partnerom, profesionalne situacije, ličnih vrednosti i, naravno, društvenog pritiska. Kao što je neko rekao: "svako ima pravo na svoj stav i potpunu slobodu da se izjasni".

Neke žene će se osećati ponosno uzimajući prezime svog muža, videći to kao simbol ljubavi i posvećenosti. Druge će se osećati izdano ako napuste svoje prezime, gubeći deo sebe u tom procesu. Treće će naći kompromis koji će im omogućiti da povežu svoju prošlost sa budućnošću.

Zaključak: Šta je zaista bitno?

Kroz ovu živu raspravu, postaje jasno da nema jedinstvenog, ispravnog odgovora na pitanje promene prezimena. Kao što je jedna mudra učesnica rekla: "prezime je sredstvo identifikacije, a ne pitanje identiteta". Ono što zaista čini brak nisu slova u ličnoj karti, već ljubav, poštovanje, poverenje i zajednički život koji partneri grade.

Bez obzira na to da li se odlučite za promenu, zadržavanje ili dodavanje prezimena, najvažnije je da ta odluka bude rezultat iskrenog dijaloga i dogovora sa partnerom, a ne društvenih očekivanja ili pritisaka. Kao što je neko primetio: "brak je kompromis", a pronalaženje načina da se poštuju i osećanja i identitet oba partnera konačno je ono što vodi istinskoj zajednici.

Na kraju, bez obzira na vaše prezime, važno je zapamtiti da ljubav i poštovanje prema partneru ne zavise od toga kako se potpisujete, već od toga kako se ponašate jedni prema drugima svakog dana.

Komentari
Trenutno nema komentara za ovaj članak.